envers.......

Dobrodošli na moj blog

13.01.2009.

njegov rodjendan




Ne znam da li da pisem ono kao da sam hrabra i ta sranja, ili da pravo stanje kazem.
Razmishljala sam dugo. Htjela sam jednostavno prvo da ranije pishem, al onako skontam , pa shta cu radit posle, a ne truje mi se bash onim konjskim tabletama. Sinoc su me jebiga odalamile.
Osjecaji mi se brzinom svjetlosti mijesaju, Trenutno ne place,sinoc jesam. Milijun puta sam rekla, jer to istiniski i osjecam, nije sto se meni sve ovo izdeshavalo, bila sam ja i bez njeg, vec jednostavo me boli sto ga vishe nema, shto ne dise, ne zivi, shto su svi tu, samo on nije. Juce  mu je bio rodjendan.
Mozda se sledeceg njegovog necu ni sjetiti na vrijeme, ko zna, al ovaj , prvi je i puno boli.
Samo kada se sjetim onog njegovog maila, zadnjeg, i momenta kad sam ga vidjela kad je dosao, poluotovrenih ochiju , zeljnih zivota , onako blijed i vec sitan u licu.. imala sam osjecaj da nije zelio da ga vidim takvog, jer mi je  nesto drugo obecao, Tu sliku mjesecima pokusavam izbacit iz glave, samo iz razloga sto ga poznajem, i ne bi volio da ga se takvog ikad sjetim. A nikog prije njega nisam vidjela kad je otisho, nikome nisam nit ikad vishe zelim, birati mjesto i sanduk. Taj dan i sebe sam s njim sahranila, Mene one vise nema.
Sada kad vracam film unazad ( mada to ne volim da radim i max. izbjegavam ) koliko god da boli, opet sam ponosna na sebe, vjerojatno i on, bar sta se tice toga kako sam to sve podnijela i kako nikakvu glupost nisam napravila. Bila sam uvjerena da to, poslije svega , pri zdravoj pameti necu prezivjet. Ali eto, koliko god zivot da je jeben i surov, ipak je cudo. Izgleda da je stvarno cinjenica ono.. Bog ti daje onoliko breme koliko zna da mozes ponijet... mada ovakvo nikome nikad ne treba da daje. 

 

 
 
 
 


 



10.01.2009.

vracam se na dozu

Da li zato shto sam slabic ili shto zelim da postanem jaka i "svoja" ne znam. Igram po svom. Svoj stav ne dam. Ma kakve posljedice sutra bile, zelim da postignem svoj cilj. Nije ultimatum, vec princip. Bio sutra tu ili ne, trenutno, sve jedno mi je.

A ti dagi, sto si Gore... prekosutra bi trebao imati rodjendan.. bojim se kako prezivjeti i taj dan... Toga se bojim, a ne ishoda sutrashnjeg. Proshlost me boli, ne strahujem od buducnosti. Ako je sudbina da tako sutra bude, neka je... ne zalim! Dosta se ionako poigrala sa zivotima mojih voljenih kao i mojim...

Jedini , sto si Gore ... idem spavati pod dozom ... a nisam gotovo 2 mjeseca. Izvini.

Voljet cu ti uvijek.

05.01.2009.

Nocima ja sanjam tvoje tragove.. kuda idu izgubljene djevojke..,

,ovaj post se trebao drugacije zvati... ali u posljednjem momentu , pjesma pocela na tv. u okrenem se sestri, vidim suzne oci .... i sta drugo , nego se sjetim ... svega se sjetim... sjedim ,pishem post, sa tim stvarima okolo ... gledsam sretne ljude " sretne" oni misle da nisu, a ustvari nisu svjesni da jesu.

vOLIM vas oboje,,, tebe Jedini vishe ti to znas... Gore

02.01.2009.

ustajem na noge i borim se za svoje "ja"

Nanervirana sam ! Toliko se covjek trudi biti bolji covjek, ali koliko god to radio , trud na kraju ode uzalud. Ne zelim biti ponovno kao nekada biatch, ali krute stavove zauzimam. U ovoj umornoj glavi , gomilaju se raznorazne misli... Kod jedinog svog nisam ishla od one noci ... da li podsvjesno me strah realnosti ili polahko pochinjem da se prilagodjavam ovosvjetovnom zivotu, ni sama ne znam... Shta da mu kazem, kad i dalje ne vjerujem da ga nema i uhvatim sama sebe da ga cekam, a on vec odavno je Gore ... Svog maksuma se sjetim, ali rjedje... Ne znam da li cu ikada biti u stanju ispricati bilo kome zasto je to bilo kako je bilo... Istina boli. Mozda nekad, nadam se... budem i imala ih jos... bar 4, ali uvijek cu o njemu razmisljati.. prvo je... Volim vas oboje, jedini mi nedostajes... sama moram dalje, mozda nisi zadovoljan na koji nacin okusavam se dignut na noge, ali shvati, ja sam oduvijek zivjela od ljubavi , neuzvracene izgleda. Samo je tvoja bila konstantna koliko god to ti vjesto posljefnjih godina prikrivao , ja to znam... Ti to znas...

Ako nekoga volim i voljet cu ga za zivota, kako se mogu zaljubiti u nekog drugog!? Da li zato sto mi je pomogao.. ali, pomagali su i ostali, da li zato sto sam bila zeljna bliskosti, ne.. jos su neke opcije bile, ali samo s Drugim je ispalo najbolje. Strah me sto se ponovo tako brzo vezem, a on sada kao da djeluje po strani , sta ce biti kada dodje, da li cu dozivjet razocarenje... sta ako sve bide u redu, kako to legalizirati. Sta , sta , sta! Dok se ja iznova to pitam, uzimam knjigu tajne o muskarcima da citam... dosta karakteristika jedinog svog nalazim.. sjetim se sa osmijehom, ne placem vise, bar ne juce i danas, bar nisam od 1.og, odmah posle ponoci ... Da li cu uspjet da ispunim obecanja, da li cu posustat kao i uvijek. E necu! Ja ustajem, borim se i vise ne posustajem ! Ja shvatam da sam jedinka, da sama moram, a ostalo je sve sporedno . To sam mu obecala, tome tezim, nzbog toga se borim za svoje "ja" i zbog toga sam drugom i odbrusila u mailu! Idem da perem kosu , stavljam masku i uradim svojih novih 30...

01.01.2009.

BAIN O8..

BAIN 2008.! Koja godina je to! Toliko planova i  ocekivanja, toliko jos vise razocaranja, i kobnih sudbonosnih dogadjaja! U svakom slucaju ne bih je pozeljela nikome takvu kao meni sto je bila. Daleko joj kuca bila od moje! Hvala Bogu prosla je , ali je nikada necu moci zaboraviti , nazalost i ne zelim,...U njoj sam izgubila sve... covjeka koga sam najvise ikad voljela, dijete, koje mi je bilo zivotna zelja ... stan, i cijeli svoj zivot ... Krecem on 0 u Novu 09. sve sto me nije dokrajcilo, pretvaram u snagu.. mozda njih dvoje Gore visoko na nebu i zele da se borim, da ne posustajem i da nastavim dalje ... Ali da ih nikada ne zaboravim i nosim u srcu... Znate da vas VOLIM ! Njemu sam sinoc i bila posle ponoci odmah, sjedimu mu na mezaru pijem pivu i gledam ga, mislim da je bio sretan, sto sam dosla, 10 godina , 10 najljepsih godina... prva nasa zajednicka je bila 99. heh tako mladi bili , puni zivota i nadanja, tad sam ga prvi put i osjetila, tad mi je prvi put kroz tijelo prosao neopisiv osjecaj i nesto sasvim drugacije nego do tad... a posle 10.g. sjedila sam mu na mezaru, gledala sliku njegovu, koja se samo malo vidjela na odsjaju ulicne rasvjete, okolo mirno sve i ja i njegov buraz nazdravljamo za njega, jer mu je osto duzan gajbu pive... Koja je zivot kurva. A djetetu.. nemam gdje da odem, zrtvovala sam sebe za njih dvoje , a oni su sada Gore a ja ovdje... koji svijet je bolji .. Njihov sigurno . Jedva cekam da ih vidim.. oboje! 

01.01.2009.

bAIN O8.

BAIN 2008.! Koja godina je to! Toliko planova i  ocekivanja, toliko jos vise razocaranja, i kobnih sudbonosnih dogadjaja! U svakom slucaju ne bih je pozeljela nikome takvu kao meni sto je bila. Daleko joj kuca bila od moje! Hvala Bogu prosla je , ali je nikada necu moci zaboraviti , nazalost i ne zelim,...U njoj sam izgubila sve... covjeka koga sam najvise ikad voljela, dijete, koje mi je bilo zivotna zelja ... stan, i cijeli svoj zivot ... Krecem on 0 u Novu 09. sve sto me nije dokrajcilo, pretvaram u snagu.. mozda njih dvoje Gore visoko na nebu i zele da se borim, da ne posustajem i da nastavim dalje ... Ali da ih nikada ne zaboravim i nosim u srcu... Znate da vas VOLIM ! Njemu sam sinoc i bila posle ponoci odmah, sjedimu mu na mezaru pijem pivu i gledam ga, mislim da je bio sretan, sto sam dosla, 10 godina , 10 najljepsih godina... prva nasa zajednicka je bila 99. heh tako mladi bili , puni zivota i nadanja, tad sam ga prvi put i osjetila, tad mi je prvi put kroz tijelo prosao neopisiv osjecaj i nesto sasvim drugacije nego do tad... a posle 10.g. sjedila sam mu na mezaru, gledala sliku njegovu, koja se samo malo vidjela na odsjaju ulicne rasvjete, okolo mirno sve i ja i njegov buraz nazdravljamo za njega, jer mu je osto duzan gajbu pive... Koja je zivot kurva. A djetetu.. nemam gdje da odem, zrtvovala sam sebe za njih dvoje , a oni su sada Gore a ja ovdje... koji svijet je bolji .. Njihov sigurno . Jedva cekam da ih vidim.. oboje! 

01.01.2009.

BAIN 08.!!!!!!!!

BAIN 2008.! Koja godina je to! Toliko planova i  ocekivanja, toliko jos vise razocaranja, i kobnih sudbonosnih dogadjaja! U svakom slucaju ne bih je pozeljela nikome takvu kao meni sto je bila. Daleko joj kuca bila od moje! Hvala Bogu prosla je , ali je nikada necu moci zaboraviti , nazalost i ne zelim,...U njoj sam izgubila sve... covjeka koga sam najvise ikad voljela, dijete, koje mi je bilo zivotna zelja ... stan, i cijeli svoj zivot ... Krecem on 0 u Novu 09. sve sto me nije dokrajcilo, pretvaram u snagu.. mozda njih dvoje Gore visoko na nebu i zele da se borim, da ne posustajem i da nastavim dalje ... Ali da ih nikada ne zaboravim i nosim u srcu... Znate da vas VOLIM ! Njemu sam sinoc i bila posle ponoci odmah, sjedimu mu na mezaru pijem pivu i gledam ga, mislim da je bio sretan, sto sam dosla, 10 godina , 10 najljepsih godina... prva nasa zajednicka je bila 99. heh tako mladi bili , puni zivota i nadanja, tad sam ga prvi put i osjetila, tad mi je prvi put kroz tijelo prosao neopisiv osjecaj i nesto sasvim drugacije nego do tad... a posle 10.g. sjedila sam mu na mezaru, gledala sliku njegovu, koja se samo malo vidjela na odsjaju ulicne rasvjete, okolo mirno sve i ja i njegov buraz nazdravljamo za njega, jer mu je osto duzan gajbu pive... Koja je zivot kurva. A djetetu.. nemam gdje da odem, zrtvovala sam sebe za njih dvoje , a oni su sada Gore a ja ovdje... koji svijet je bolji .. Njihov sigurno . Jedva cekam da ih vidim.. oboje! 

ZBOGOM
01.01.2009.

BAIN 08.!!!!!!!

BAIN 2008.! Koja godina je to! Toliko planova i  ocekivanja, toliko jos vise razocaranja, i kobnih sudbonosnih dogadjaja! U svakom slucaju ne bih je pozeljela nikome takvu kao meni sto je bila. Daleko joj kuca bila od moje! Hvala Bogu prosla je , ali je nikada necu moci zaboraviti , nazalost i ne zelim,...U njoj sam izgubila sve... covjeka koga sam najvise ikad voljela, dijete, koje mi je bilo zivotna zelja ... stan, i cijeli svoj zivot ... Krecem on 0 u Novu 09. sve sto me nije dokrajcilo, pretvaram u snagu.. mozda njih dvoje Gore visoko na nebu i zele da se borim, da ne posustajem i da nastavim dalje ... Ali da ih nikada ne zaboravim i nosim u srcu... Znate da vas VOLIM ! Njemu sam sinoc i bila posle ponoci odmah, sjedimu mu na mezaru pijem pivu i gledam ga, mislim da je bio sretan, sto sam dosla, 10 godina , 10 najljepsih godina... prva nasa zajednicka je bila 99. heh tako mladi bili , puni zivota i nadanja, tad sam ga prvi put i osjetila, tad mi je prvi put kroz tijelo prosao neopisiv osjecaj i nesto sasvim drugacije nego do tad... a posle 10.g. sjedila sam mu na mezaru, gledala sliku njegovu, koja se samo malo vidjela na odsjaju ulicne rasvjete, okolo mirno sve i ja i njegov buraz nazdravljamo za njega, jer mu je osto duzan gajbu pive... Koja je zivot kurva. A djetetu.. nemam gdje da odem, zrtvovala sam sebe za njih dvoje , a oni su sada Gore a ja ovdje... koji svijet je bolji .. Njihov sigurno . Jedva cekam da ih vidim.. oboje! 

30.12.2008.

AVERTISSEMENT!!!!!

pink bojom vise ne pisem! bas mi je krivo sto ponovno na tako sitnim stvarima , radim eto istu gresku ! jaooo

30.12.2008.

konacno ponovo tu....

Kao i obicno ja pochnem pa stanem... tako je i u mom zivotu! Sve sto sam pocela, nisam dovrsila, da li je to moja nemarnost ili urodjena mana, ne znam...!

Docekah i taj dan, u svom na svom, bolno na kakav nacin, ali sta se moze, zivot je cudo s kojim se treba nauciti sazivjet zar ne, i kao sto ariela kaze... heehe, neko zivot sanja, a neko ga zivi, Bravo mala, ali sve dok ne podje niz liticu ......

Koliko god se trudila da budem nevaljala, losa i koliko go su me svi tako dozivljavali , a i danas to rade , moja neostvarena zelja ponovno pocinje da se budi! Pitala bih vas sve ( ako budete citali ovo ) ... Da li je normalno cijeli svoj zivot zeljeti djecu ( sinove ) jer ne bih voljela da moje curice pate kao vecina nas zenskih, sanjariti o porodici, kucici u cvijecu, harmoniji i smirenom zivotu.. a istovremeno praviti razlicita sranja i padati iz greske u gresku.. over and over again!? Znam da nije normalno..., moralno.... A to mi se desavalo godinama... Nisam znala izustiti sta zelim! Zasto!? Ne znam ni ja...! Sada to mogu glasno da kazem, ali nemam kome.. Mozda i imam.. ali je to nemoguce ! A mozda i jeste ! Ko zna vise !

Sa " Homme idoine pour" to sada jako zelim , je ga osjecam svaki trenutak ... ali kako !? U tome i jeste problem .... ja sam sve izgubila, otishlo je na drugi svijet , a on, moj Homme idoine pour, se nekako nasao tu negdje , ne shvatvsi da me vec obuzeo .. prebrzo sam se vezala za njeg....


Stariji postovi